Aleš Čar, ”O podnošljivosti”, VBZ, Zagreb, 2015.
Aleš Čar poznati je slovenski pisac čiji je intrigantni roman “O podnošljivosti” upravo objavio zagrebački VBZ u prijevodu Jagne Pogačnik. Riječ je o iznimno složenom djelu koje pred čitatelja stavlja nekoliko ozbiljnih prepreka.
U tom trpko-osvježavajućem obiteljskom romanu koji otvoreno secira ustroj slovenske provincije kroz cijelo burno 20. stoljeće nema osobnih imena. Čak se kriju i imena slovenskih, ali, zanimljivo, ne i europskih ili svjetskih lokaliteta. Prostor kojekakvim nagađanjima tako je širom otvoren, kao i razmišljanja o Sloveniji kao prostoru svojevrsne međuljudske neslobode u kojem je sigurnije osjetljive teme ogrnuti u zaštitnički veo iskupljujuće mašte i neobvezne matematičke geografije.
Čitatelj se u romanu “O podnošljivosti” mora koncentrirati na likove koje poput divovskog hrasta okuplja i motivira nepredvidivi i mangupski stari Otac te njegove fizičke kćeri, i to Prva, Druga, Treća i Četvrta, ali i nezanemariva Nulta, koju je stari Otac u osnovi dobio kao neželjenu ženinu ratnu popudbinu.
Posebno je snažnim, gotovo divljačkim proznim zamasima isklesan lik Prve, kćeri koja ne vjeruje u nadu, ali ne bježi od ljubavi, pa makar je u pitanju i očeva sablažnjujuća ljubav.
U ovoj slovenskoj poprilično krvavoj i devijantnoj, ali ipak konciznoj i kontroliranoj sagi u kojoj najmračniji trenuci nikako nisu vezani samo za ratna zbivanja jako je teško reći tko je kome otac, tko majka, tko sestra, a tko brat. Incest je tu redovita, a po svojoj definiciji i zapravo krajnje nedefinirana i teško dokaziva pojava
Kroz razgranatu radnju nas vodi pripovjedač, organizirani unuk starog Oca, a iznimno je zanimljiv lik njegova bratića Zadnjeg, ovisnika o drogi, ali i o avanturama koji u romanu funkcionira kao alter ego sadističkog Starog oca i njegova još lošija i opasnija verzija.
Zadnji je jedno raskalašeno i krajnje nesretno stvorenje koje se cijeli život bavi traženjem identiteta i kao da svojom sudbinom plaća najteži danak fatalističkoj obiteljskoj nesreći koja je izazvana tko zna koliko starim i tko zna kako teškim kletvama i grijesima.
U ovoj slovenskoj poprilično krvavoj i devijantnoj, ali ipak konciznoj i kontroliranoj sagi u kojoj najmračniji trenuci nikako nisu vezani samo za ratna zbivanja jako je teško reći tko je kome otac, tko majka, tko sestra, a tko brat. Incest je tu redovita, a po svojoj definiciji i zapravo krajnje nedefinirana i teško dokaziva pojava.
Incest je kod beskompromisnog Čara i slutnja iznenadne ljetne oluje, ali i ljekoviti način za dokazivanje naknadne pameti.
Stare ljudske mržnje i nesnošljivosti u romanu “O podnošljivosti” pucaju od strasti i snage. Pri tome je povijesna dimenzija romana stavljena u sasvim drugi plan.
Okupacije raznoraznih predznaka, neodoljivi i unosni šverc, gusta rudarska prašina, zatupljujuća ratna i poslijeratna neimaština, opskurna psihijatrijska klinika u malom slovenskom brdskom graničnom gradiću, partijska provjetravanja, vojne glazbe u kojima stari Otac suvereno svira kontrabas odjeven u tko zna kakve sve ne uniforme i to na nekoliko kontinenata…, tu su samo kao usputna scenografija i kostimografija dubokih ljudskih drama koje Čar nudi čitatelju na svakom koraku.
Pravi lomovi se kod Čara događaju daleko i nekako po strani od drastičnih povijesnih zbivanja.
Aleš Čar poznati je slovenski pisac čiji je intrigantni roman “O podnošljivosti” upravo objavio zagrebački VBZ u prijevodu Jagne Pogačnik. Riječ je o iznimno složenom djelu koje pred čitatelja stavlja nekoliko ozbiljnih prepreka
Čar u liku starog Oca koji u osnovi nije nikakva povijesna osobnost, zapravo nalazi literarnog junaka čije muke i iskušenja daleko nadmašuje vrijeme u kojem živi.
On je pravi žderač povijesti, osoba koja ne živi po ljudskim, nego po vlastitim pravilima koje stvara od prilike do prilike i od čovjeka do čovjeka, a mogli bismo reći i od kćeri do kćeri.
U toj opasnoj baruštini nema dosljednosti, ali ima puno erotske opsesivnosti i agresivnog samodokazivanja u kojima lijepa književnost kao da pada u neki treći plan.
(Prenosimo iz Večernjeg lista).
(Opaska uredništa Autografa: Ovim izuzetnim romanom Aleša Čara – Jagna Pogačnik, prevoditeljica ove knjige, rekla je da je to jedan od ”bitnijih” romana koje je pročitala u posljednjem desetljeću – VBZ započinje projekt objavljivanja nove bibilioteke kojom će se hrvatskim čitateljima približiti ponajbolje od produkcije europskih pisaca).