Ivan Pavao II
Riječ zahvalnosti kardinala Vinka Puljića papi Ivanu Pavlu II. u Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji
Nakon molitve Večernje u sarajevskoj katedrali, papa Ivan Pavao II. pohodio je Vrhbosansku katoličku bogosloviju i tu se susreo sa svim kardinalima, nadbiskupima i biskupima koji su sudjelovali u ovom Papinu pastirskom pohodu. Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je Papi sljedeće riječi zahvalnosti:
”Sveti Oče!
Izražavam duboku zahvalnost Bogu da Vas ovdje mogu pozdraviti u ovom Stadlerovom zdanju. Ovdje se odgajaju godinama generacije svećenika za našu metropoliju. Prošle jeseni u listopadu vratila se ova zajednica iz izgnanstva nakon četiri godine, da nastavi ovdje spremanje svećenika.
Poput Marije Magdalene koja je u suzama doživjela radost prisutnog Uskrslog Krista, tako i ja nakon tolikih mračnih i suznih dana, ne krijem radost Sveti Oče da ste ovdje s tolikim dičnim glavama Katoličke crkve. Znajte da nas to hrabri da ustrajemo opstati i ostati na svojim korijenima, te Vam svima dovikujem ne odrecite se ovog živog tkiva u Crkvi, koje je sada ranjeno a opet tolikom žilavošću se bori da živi. Ne zamjerite što volimo ovu grudu i na njoj želimo dostojno čovjeka živjeti
U ovom zdanju s radosnim srcem pozdravljam Vas, u svoje ime, u ime biskupa BiH, u ime svih ovih gostiju prisutnih na večeri, kao i u ime naših mjesnih Crkava u BiH. Uz dobrodošlicu želim ugodan boravak u ovom gradu i u ovoj zemlji, napose u ovom domu.
Pozdravljam sve prisutne kardinale, nadbiskupe, biskupe, redovničke poglavare i poglavari ce, predstavnike biskupskih konferencija i svima želim ugodan boravak s nama i među nama.
Za vrijeme ove ugodne večeri, ne želim pričati teške teme koje nas tište, iako ih se ne možemo tješiti, nego želim srcem progovoriti. Vrhbosanski svećenik i pjesnik Izidor Poljak, doživljavao je sudbinu svoga hrvatskog katoličkog naroda svojom sudbinom, te je kroz pjesmu srce progovorilo:
“Ti, što srce moje stvori iz atoma
plodnih naših njiva i mirisnih gora,
zakon srcu dade da ljubiti mora
do svog zadnjeg daha grudu rodnog doma”
(Pjesma domu)
Poput Marije Magdalene koja je u suzama doživjela radost prisutnog Uskrslog Krista, tako i ja nakon tolikih mračnih i suznih dana, ne krijem radost Sveti Oče da ste ovdje s tolikim dičnim glavama Katoličke crkve. Znajte da nas to hrabri da ustrajemo opstati i ostati na svojim korijenima, te Vam svima dovikujem ne odrecite se ovog živog tkiva u Crkvi, koje je sada ranjeno a opet tolikom žilavošću se bori da živi. Ne zamjerite što volimo ovu grudu i na njoj želimo dostojno čovjeka živjeti.
Poput našeg pjesnika Nikole Šopa, Hrvata iz Bosne, pokloniku malih stvari govorim, koji Isusu priča male stvari jer zna da za Isusa ništa nije bezvrijedno, govorim:
“Pričao bih ti…
o svakom čovjeku i kako se koji zove,
i kako jedni uvijek nose haljine stare,
i kako drugi uvijek nose haljine nove.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim,
i pun jeda sa braćom svojom služim”
“Pričao bih ti…
o svakom čovjeku i kako se koji zove,
i kako jedni uvijek nose haljine stare,
i kako drugi uvijek nose haljine nove.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim,
da kratki ovaj dan produžim.
Kako živim životom sasvim malim,
i pun jeda sa braćom svojom služim.”
(Poziv dragom Isusu)
Imao bih Vam mnoge stvari pričati iz svega onog što proživismo, ali večeras se jednostavno radujemo i zahvaljujemo na ovom daru. Bili smo i ostat ćemo živo tkivo jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.
Blagoslovite Sveti Oče sve nas!”
(Tijekom susreta pjevana je i pjesma u čast Blažene Djevice Marije, Kraljice Hrvata, pa je papa Ivan Pavao II., zahvaljujući za srdačan prijem, na talijanskom jeziku rekao: “Danas je subota i ona želi ovakav svršetak.” Papa je svim nazočnima podijelio svoj apostolski blagoslov te pošao na noćenje u nadbiskupski dvor).
(Nastavlja se).