Dug je put od rasprava, svađa do zagrljaja. Od dokumenata, deklaracija, proklamacija do svakodnevnoga života. Od zauzetosti oko vlastitoga identiteta i njegova utemeljenja u naciji, religiji, vlastitoj ispravnosti do življene vjere. Vjere za koju je cijelo čovječanstvo mističko Tijelo Kristovo, a svijet mjesto brige za sve udove toga tijela.
Proslava velikih blagdana: Pesaha i Voskresenija prilika je da taj put prijeđemo opetovano se prisjećajući te i takve vjere. Obnavljamo ju s braćom i sestrama koji s nama dijele njezine temelje prerečene u različitim povijesno-kulturološkim i religijskim jezicima.
Obnovimo svoju vjeru u uskrsnuće, ne samo Isusovo, nego sviju nas, života samoga, radujući se s braćom i sestrama. Prijeđimo taj put – od Prvoga vatikanskoga koncila do posjete pape Franje rimskoj sinagogi u znak trajnoga katoličko-židovskoga prijateljstva ili, zajedno s bratom, patrijarhom Bartolomejom, otoku Lezbosu – u jednom dahu ljubavi.
Tim blagdanima slavi se sloboda od ropstva: od faraonova jarma u Egiptu, od mržnje, sukoba i ratova, od grijeha, odnosno uvjetovanosti koje nas priječe da živimo u stvaranjem nam darovanoj božanskoj naravi – temelju mira, dara slobode i uskrsnuća.
Budimo slobodni od ma kojega oblika ropstva.
Imajmo hrabrosti i vjere kakvi prelaze sva mora.
Za život.
!חג פסח שמח
Христос васкрсе!
!גמר חתימה טובה