Kotel DaDon
(Opaska uredništva: U ovom se feljtonu analizira hrvatski prijevod poznatoga bibilijskog izraza ”oko za oko”. Rad rabina Kotela DaDona pokazuje da se značenje ovoga ”simbola okrutnosti” mora protumačiti u smislu financijske kompenzacije, a ne odmazde ”lex talionis”. Često je razumijevanje sadržaja ovoga teksta, u skladu s većinom hrvatskih prijevoda i prijevoda na druge jezike, potreba odmazde. Rad pomno razmatra značenje ključnih riječi izreke na drugim mjestima u Bibliji te iz brojnih židovskih izvora kroz povijest dokazuje, kako gramatički tako i logički, da značenje teksta mora biti financijska kompenzacija. Bilo koje drugo objašnjenje došlo bi u izravan sukob s nekim od temelja judaizma poput principa ”jednoga zakona za sve’’ ili pravičnosti. Autor također nastoji istražiti što je moglo navesti hrvatske prevoditelje, a tako i druge prevoditelje, da izraz prevedu u smislu odmazde).
5. Kratki pregled sa zaključkom
Ovim je radom pokazano da talmudsko tumačenje izraza oko za oko, kao i samo razumijevanje hebrejskoga teksta, jasno ukazuju da ovaj redak govori o novčanoj naknadi kao kompenzaciji za nanesenu štetu nekoj osobi, a ne o odmazdi kojom se nanosi šteta još jednom ljudskom biću.
Pokazano je da je za pravilno tumačenje izraza ’’oko za oko’’ nužno zapaziti i razumjeti pojam וְנָתַתָּה (venatata) – ’’dat ćeš’’, koji sugerira davanje, tj. način kojim će se financijski namiriti oštećena strana, te riječ תחת tahat u rečenici ajin tahat ajin (oko za oko) koja na hebrejskome jeziku Petoknjižja znači ’’kao nadoknada, u zamjenu’’.
Objašnjeno je i da je ’’tradicija’’ pogrješnoga tumačenja ovog retka, koja smatra da se ovdje radi o gruboj i krutnoj osveti, lex talionis, nastala iz nepreciznih i time pogrješnih prijevoda, odnosno da su ključnu ulogu u širenju ovog mišljenja odigrali prevoditelji Biblije na hrvatski jezik.
U ovom se feljtonu analizira hrvatski prijevod poznatoga bibilijskog izraza ”oko za oko”. Rad rabina Kotela DaDona pokazuje da se značenje ovoga ”simbola okrutnosti” mora protumačiti u smislu financijske kompenzacije, a ne odmazde ”lex talionis”
Uvidom u prijevode hebrejske Biblije na hrvatski jezik pokazalo se da, dok rabinski prijevodi, doslovni i egzegetski, idu u smjeru financijske nadoknade, prijevodi na hrvatski, s izuzetkom Šarićeva prijevoda, smjeraju u rasponu od kažnjavanja pa sve do pojma oprječnoga davanju – uzimanja.
Tako prijevod Ivana Šarića jedini rabi izvorni izraz – davanje (’’…imaš dati život za život…’’), dok drugi prijevodi na hrvatski jezik, poimence Kršćanska sadašnjost i Bakotić, u svojem prevođenju/tumačenju nisu ni pomislili da se radi o bilo čemu drugome osim mjeri lex talionis te su time zanemarili osnovno značenje Petoknjižja.
Ponuđeno je objašnjenje da je do toga došlo zbog mogućnosti dvojakog tumačenja latinskoga i grčkoga prijevoda Tore, u kojima riječ ’’dati’’, može ovoj rečenici pružiti značenje da onaj koji je oduzeo život jednako tako mora platiti životom.
Ilustrirano je da se kod tumačenja židovski izvori rukovode načelima pravednosti i izvedivosti kazne.
Pokazano je da rabinska tumačenja govore o pravednosti kazne, recipročnosti ozljede i njezine kazne odnosno nadoknade (npr. argument Ezekijine škole – oko za oko, a ne život i oko za oko), dok se prijevodi na hrvatski jezik (a tako i na druge svjetske jezike) usredotočju na odmazdu za čin ozljede, ne vodeći računa o izvedivosti recipročne kazne počinitelju.
Istaknuto je također da princip odmazde pod svaku cijenu odudara od inače plemenitih zahtjeva Tore poput onoga o tome da za sve ljude ima vrijediti jedan zakon.
Iz svega navedenog može se zaključiti da je ideja Tore i smisao izraza ’’oko za oko’’ ispravljanje nanesene štete, ’’davanje’’, a ne uzimanje, odnosno nanošenje ozljeda počinitelju.
(Kraj feljtona).