Boris Vlašić
Dobro, od nekuda moramo početi. Najbolje od vas. Zašto ste došli?
– Budimo realni, građanin sam Hrvatske. Nije to lako ni poželjno. Da parafraziram najgori citat ove kampanje: nisam bogzna što, ali nisu ni drugi. I takav kakav jesam moram izabrati. U ozbiljnoj sam fazi, svi oko mene nekuda idu i streme, a jedino ja još podgrijavam splačine u mikrovalnoj, otvaram paštetu, izbjegavam ovrhe i gledam reklame o sretnom životu. Vratio bih se starcima da nisu umrli. Zaslužujem bolje.
Govorimo o nekoj traumi iz mladosti, prethodnog života?
– Vjerojatno. Tada su svi bili sretni, ali se danas stide toga.
– Što vam je SDP?
– Seks sa sponzorušom.
– Opa, govorimo o seksu?
– Ne baš doslovno. Seks je, naime, odličan događaj, a ovo je loša verzija. Ali, da, sve treba promatrati kroz seks, to je najzdraviji i najbolji način pristupa životu.
– Hajde da čujem. Dakle, SDP vam izgleda kao sponzoruša…
Naravno da jesam zahtjevan. Takva su pravila igre. Uostalom, oni se nude i grebu oko mog novca. Ja ću raditi pola godine da bi oni imali što trošiti, a tek nakon sredine lipnja počinjem raditi za sebe. To što govorim o ženama ima jednostavno objašnjenje, klasičan sam seljo, nemam iskustva s frajerima
– Pretvara se da ima stila, znanja i samopouzdanja, iako samo hoće fancy restorane jer je, realno, djevojka za zabavu, pri čemu mi drži ruku u novčaniku da bi kupila sve isto “kao na lutki u izlogu”. Pritom se stalno žali na bivše kao da je bila maloumna pa nije znala s kime provodi vrijeme. Na sreću, ne gnjavi suzama. Naravno da je seks bijedan i, u skladu s time, bijedno predvidljiv.
– Imate iskustva?
– Da.
– Mislio sam na SDP.
– Stvarno? Oprostite, i ja.
– Dobro, što mislite o HDZ-u?
– Jednostavnije, ali isto. Ona zna da ne izgleda osobito i da nema stila jer joj je zakržljao taj centar u mozgu pa nećemo trošiti na McQueena, Jacobsa i druge. Ona bi samo lovu, životni uspjeh joj je “nekoautonjemačko” koje se kupuje na namještenom javnom natječaju te obilna večera u nogometnom restoranu koji ne mora konkurirati za zvjezdicu. Njezin je kriterij heroj privatizacije, pobjednik javnih natječaja, nositelj ratne mirovine, lik kojemu se prilazi na pozdrav u Čavoglavama i kojemu se Hasanbegović povjerava na mobitel. Loše u oba slučaja, privid sreće kratko traje.
– Da, ali oni njeguju tradiciju.
– Kao i svi bez porijekla i prošlosti.
– Da razmislite o Mostu?
– Nema tu seksa. Puno priče, puno uvjeta, puno ovoga i onoga, donosi glavobolju, nudi zamor i dosadu, a na kraju od svega neće biti ništa, samo loše samozadovoljavanje i nabačena grižnja savjesti. To stvarno mogu sam. A ako i bude neke međusobne akcije, nema tu ničega zabavnog.
– A kakvi ste s pravašima?
– To je kao neki guilty pleasure pa ću, dok nitko ne gleda, navijati za ekipu koja promovira miris luka i prste masne od janjetine, a praviti se da sam stvarni pripadnik EU. Još od stoljeća sedmog. Dodatno, ona mi nikada neće oprostiti što nisam iz one stranke Za obitelj kako bismo zajedno maštali o grijehu i proganjali iskrene homoseksualce puni skrivene zavisti. Uvijek će mi zamjerati što nisam ono što želi. To nije život ni sretna budućnost, samo patnja i bizarno slavljenje pobijenih na Križnom putu.
– HNS?
– Nevjerni, a nevješti. Tu znaš u startu da na njih ne računaš.
– Kakvi ste s Pametnim?
Budimo realni, građanin sam Hrvatske. Nije to lako ni poželjno. Da parafraziram najgori citat ove kampanje: nisam bogzna što, ali nisu ni drugi. I takav kakav jesam moram izabrati. U ozbiljnoj sam fazi, svi oko mene nekuda idu i streme, a jedino ja još podgrijavam splačine u mikrovalnoj, otvaram paštetu, izbjegavam ovrhe i gledam reklame o sretnom životu. Vratio bih se starcima da nisu umrli. Zaslužujem bolje
– Pametan. Udruženi su sa strankom Za grad. Biraju, ali avantura s intelektualkom može biti tek zanosna stupica ako joj nedostaje stvarnosti. Nitko nije dobio zanimljiv ožiljak od eseja i dobro strukturirane ekonomske analize, iako je pamet ono što je ustvari seksi. Složeno je to, treba vam drska, prljava i smradna tjelesnost, ali ništa ne vrijedi bez mozga koji će čuvati dignitet, dati stil i opravdati ukus. Možda oni to imaju, vidjet ćemo.
– Srbi?
– Manjine su uvijek egzotične, ali je moj ego prevelik da bih navijao za malene.
– Možda ste prezahtjevni. Dodatno ste ograničeni pa se svetite ženama. Vidite da sve prikazujete kroz njih? A svi su vam loši.
– Naravno da jesam zahtjevan. Takva su pravila igre. Uostalom, oni se nude i grebu oko mog novca. Ja ću raditi pola godine da bi oni imali što trošiti, a tek nakon sredine lipnja počinjem raditi za sebe. To što govorim o ženama ima jednostavno objašnjenje, klasičan sam seljo, nemam iskustva s frajerima.
– Ovo nije normalno…
– To i ja kažem. Zato jesam ovdje, u ludnici, iako mi u usporedbi sa svime vani, ovo više djeluje kao utočište. Pa, pogledajte kako mi je. Moram izabrati.
– Pokemon?
– Fora, ali nedovoljno. Vlada koja zna što su Pokemoni, osoba s tom aplikacijom u svom mobitelu ima šanse biti moderna i suvremena. Suvremena mi je pritom bitnija odrednica. No, hoću još. Neku kojoj je dio života to što sama tvita, čita Politico, koristi Uber i Bratoljuba, zna što je članak 50. u primjeni Brexita i zašto su novinari zatvoreni u Turskoj, vozi se tramvajem i zna u kojoj pekari će platiti kruh za poslije, to bi mogla biti zanimljiva osoba. Još ako se smije i zna što je zaigranost…
– Što ustvari želite?
– Izaći iz ove ludnice. Po mogućnosti na izborima.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).