Mario Vargas Llosa, ”Junak iz sjene”, Vuković& Runjić, Zagreb, 2016.
Mario Vargas Llosa posljednjih je godina novinske stupce punio više zbog svog ljubavnog života i braka s Filipinkom Isabel Preysler, majkom Enriquea Iglesiasa zbog koje se nakon 50 godina razveo od dojučerašnje supruge, rodice mu Patricie, negoli zbog literature.
U nas su nedavno Vuković& Runjić, u prijevodu Divne Ćorić, objavili drugi po redu roman što ga je peruanski autor napisao od kad je 2010., tad 74-godišnjak, dobio Nobela.
“Junak iz sjene” govori o suvremenom Peruu u kojem je nekadašnji strah od vojske i diktature zamijenjen strahom od sveprisutne korupcije i mafije, utjerivača reketa kojeg mnogi šutke plaćaju vjerujući da u zemlji u kojoj policija ne funkcionira, sudstvo da i ne spominjemo, nema smisla boriti se za pravdu.
HEDONIZAM
Vargas Llosa objavljuje od 1952., prvo drame i pripovijetke; na književni je uspjeh čekao desetak godina, s “Gradom i psima” zatrpale su ga nagrade i prijevodi širom svijeta.
Njegovi su junaci posveta tvrdoglavom, dostojanstvenom Peruu, koji ne pristaje na ucjene u ime “napretka”
U spomenutom romanu iz 1960-ih opisao je vojni internat gdje su pitomci podvrgnuti strogoj disciplini i gdje pobjeđuje zakon jačeg, a dečki izlaze poniženi, podčinjeni i bijesni. Žanrovski raznovrstan (“Jarčevo slavlje”, “Don Rigobertove biježnice”, “Zelena kuća”…) u mnogim će se svojim kasnijim djelima vraćati i na teme sarzijevanja mladića, važnosti kolektivne psihologije u razvoju čovjeka, opisivati društvo prožeto mačizmom, nasiljem i seksom.
Nekad ljevičar, u mladosti podupiratelj Fidela Castra, ideološki jednoć blizak Garcíai Márquezu, prijatelju s kojim se, što zbog politike, što zbog supruge Patricie, kasnije posvađao, dapače i fizički obračunao; antiklerikalac, antinacionalist i vojski nesklon Vargas Llosa se 1990. natjecao za predsjednika Perua, zagovarajući neoliberalne reforme, tzv. andski tačerizam.
Izgubio je od tada slabo poznata Alberta Fujimoria; siromašni Peruanci zazirali su od pisca koji je predlagao mjere štednje i rezanje socijalnog dijela budžeta. Makar na prvi pogled ponešto čudilo, iako političkim angažmanom odavno blizak kapitalu i neoliberalizmu, on i dalje piše romane u kojima tematizira brutalnost društvenog poretka koji neprestano produbljuje socijalne razlike, dapače slavi ljude koji tvrdoglavo ustraju na pitanjima socijalne i općeljudske pravde.
U “Junaku iz sjene” razvija dvije paralelne, naizgled nepovezane priče, koje se tek u trećem dijelu romana dotiču i spajaju. S jedne je strane donekle priprost Felícito Yanaque, vlasnik poduzeća za prijevoz putnika i robe iz provincijske Piure u kojoj je i Vargas Loosa proveo dio djetinjstva. Felícita je majka napustila kao dojenče, a odgojio nepismeni otac, siromah koji mu je utisnuo čvrsto uvjerenje da u životu smije izgubiti sve osim – dostojanstva.
Na samrti mu je poručio, a Felícito to primio kao neupitni životni credo: “Nikad nikomu ne dopusti da te gazi, sine. Ovaj ti je savjet jedino nasljedstvo.”
S druge je strane don Rigoberto, sofisticirani hedonist iz Lime, čitateljima znan iz ranijih romana Vargasa Llose, direktor osiguravajuće tvrtke koji od prozaičnosti života bježi u umjetnost, sklanja se među 4000 pomno biranih knjiga, grafika i nosača zvuka što ih konzumira u svojoj radnoj sobi.
Vargas Llosa opisuje pohlepu koja dolazi s materijalnim napretkom. Njegovi su junaci posveta onom tvrdoglavom, dostojanstvenom Peruu, koji ne pristaje na ucjene u ime takvog “napretka”
Odlučuje otići u prijevremenu mirovinu, ne bi li u miru putovao Europom i uživao u umjetnosti, ugodno živio i trošio novac koji je zaradio.
CIJENA NAPRETKA
I Ribogerto i Felícito prosperiraju za doba razvoja Perua, u vremenu političke stabilnosti i demokracije. No ekonomski razvoj ne znači i civilizacijski napredak, jer kad treba pronaći ucjenjivače koji od prijevoznika Felícita traže reket, policija mu lakonski kaže da je “nesreća što Piuri dobro ide… sve u životu ima svoju cijenu, a ovo je cijena napretka”.
Vargas Llosa opisuje pohlepu koja dolazi s materijalnim napretkom. Njegovi su junaci posveta onom tvrdoglavom, dostojanstvenom Peruu, koji ne pristaje na ucjene u ime takvog “napretka”.
U romanu je oslikao i jedan od mučnijih fenomena latinoameričke (a i ovdašnje) kulture: privilegirane sinove (i kćeri) imune na zakon čak i kad počine teška kriminalna djela, zaštićene bogatstvom i društvenim pozicijama njihovih roditelja.
Odgajaju ih često gotovo pa solidni ljudi, ali nekompetentni roditelji, koji se i sami teško kompromitiraju štiteći svoje razmažene, karikirane potomke od zaslužene kazne.
U ovoj se knjizi takvi sinovi okreću protiv očeva. Nimalo neočekivano, za svakog koji se ponešto razumije u pedagogiju i ljudsku dušu.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).