Oliver Frljić
Foto: Pescanik.net
Ne mogu zamisliti bolji hrvatski grad od Rijeke koji je mogao ili trebao postati Europska prijestolnica kulture. Rijeka je grad divne industrijske arhitekture koja će zahvaljujući ovom projektu, činjenici da 2020. godine postaje “the mjesto” europske kulture, dobiti toliko potreban kick za obnavljane nekih od bisera tog arhitektonskog žanra.
Rijeka je valjda i nulta točka hrvatskog rock’n’rolla, grad u kojem se uvijek događala najuzbudljivija rokerska alternativa – mjesto Parafa i Leta 3, Urbana i My Buddy Moose, festivala Hartera koji je dovodio kremu svjetske indie elektronike…
Ljudi koji su Rijeci donijeli “pobjedu” imaju bogate artističke biografije: Ivan Šarar, pročelnik za kulturu grada, bivši je član Leta 3, a njegov glavni suradnik je Slaven Tolj, jedan od najvažnijih hrvatskih suvremenih protagonista nove umjetničke prakse, neustrašivi aktivist koji se nakon godina umjetničkog fajta u rodnom Dubrovniku, gdje je vodio radionicu Art Lazareti, preselio u Rijeku, gdje vodi Muzej moderne i suvremene umjetnosti.
Dio tima je i “državni kulturni neprijatelj br. 1” Oliver Frljić, kazališni redatelj uvijek spreman na borbu i provokaciju.
Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će se Hasanbegovićevo Ministarstvo nositi s prilično ljevičarskim kulturnim programom koji se pod egidom Luka različitosti temelji na radničkoj tradiciji Rijeke, tvrdoglavosti nepripadanja histeriji mase, činjenici da je grad u samostalnoj Hrvatskoj čitavo vrijeme na rubu važnih, prvenstveno ekonomskih događanju i tom, na trenutke čak i čudnom ravnodušju koje je Rijeka zauzela naspram vlastite (nepravedne) marginalizacije
Europa je tako izborom Rijeke za prijestolnicu kulture 2020. godine dala podršku onom obliku inkluzivne, lijeve i liberalne kulture koja se, bojim se, ne uklapa u kulturnu paradigmu nove vlasti koja prvenstveno u očuvanju, ali i novoj izgradnji nacionalnog identiteta vidi ono važno i bitno, vrijedno financiranja.
Bit će vrlo zanimljivo vidjeti kako će se Hasanbegovićevo Ministarstvo nositi s prilično ljevičarskim kulturnim programom koji se pod egidom Luka različitosti temelji na radničkoj tradiciji Rijeke, tvrdoglavosti nepripadanja histeriji mase, činjenici da je grad u samostalnoj Hrvatskoj čitavo vrijeme na rubu važnih, prvenstveno ekonomskih događanju i tom, na trenutke čak i čudnom ravnodušju koje je Rijeka zauzela naspram vlastite (nepravedne) marginalizacije.
Nadam se da će velika financijska infuzija koja će se sada dogoditi Rijeci nepovratno promijeniti ovaj grad, baš kao što je Univerzijada davne 1987. godine od Zagreba učinila onaj grad koji i danas živimo.
S velikim veseljem očekujem uzbudljive kulturne programe Rijeke 2020. godine koji će mi, uvjerena sam, otvoriti mnoga nova, do sada čvrsto zatvorena, umjetnička vrata.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).